Slijedi kratko izvješće s tog iznimno važnog internacionalnog okupljanja.
Uvodni govor
Ina May Gaskin održala je kratki pozdravni govor, kroz koji je opisala trendove u rodilištima diljem svijeta – diskvalifikacije primalja i porodničara, povećanje stope carskoga reza i indukcija, zatvaranje malih rodilišta i centralizacija porodiljne skrbi u velikim tercijarnim centrima, promjene u liječenju neplodnosti, povećani broj tužbi za nesavjesno liječenje. Svoje tvrdnje ilustrirala je primjerima, između ostalog i Hrvatske koju je spomenula kao državu gdje se žene koje žele porod kod kuće zastrašuje, te ih se neposredno nakon poroda izlaže pritiscima koje provode policija i tijela socijalne skrbi. Također je spomenula kako ne postoji prentenatalna primaljska skrb već je ženama jedina mogućost kontrola kod ginekologa koji često provode nepotrebne prenatalne testove i preglede. Ina May je završila svoju prezentaciju s pozivom za lokaliziranu, decentraliziranu skrb i prestanak primjene dvostrukih standarda na stručnjake koji skrb pružaju kod kuće u odnosu na one koji to čine u bolnici nakon lošeg ishoda.
Četiri panel rasprava ispunilo je ostala dva dana konferencije: tijekom prvog dana analizirale su se globalne perspektive ljudskih prava u kontekstu poroda, a drugi je dan bio posvećen pitanju ljudskih prava u nizozemskom sustavu rodiljne skrbi.
Slijedi kratak opis panel diskusija, koje su sve bile koncipirane na taj način da je svaki od panelista održao kratku petominutnu prezentaciju (stručnu, odnosno vlastitog iskustva jer je na svakom panelu sudjelovala i po jedna majka), a zatim bi usljedila polusatna rasprava sa publikom.
Panel 1:Ternovszky v. Mađarska: Kontekst i posljedice odluke Suda za ljudska prava
Na samom početku, prisutnima se obratio mađarski veleposlanik u Haagu, Gábor Szentiványi, koji je svojim prisustvom želio pokazati da je Mađarskoj stalo do ljudskih prava i u kontekstu trudnoće i poroda. Nakon njega, Anna Ternovszky je govorila o svojoj motivaciji za tužbu, te istaknula da iako je pobijedila pred sudom, na neki način je i izgubila – pojašnjavajući zatim da je njena primalja Agnes Gereb još uvijek u pritvoru, te se protiv nje vodi kazneni postupak, a Mađarska je udovoljila svojoj obvezi donošenja regulative za kućne porode na način da je donijela nepotrebno restriktivne propise koji su za veliku većinu žena diskvalificirajući. Dodala je također i da samo liječnici mogu pružati prenatalnu skrb, te da se kućni porod ne pokriva iz zdravstvenog osiguranja, što je opet diskriminatorno.
Nadalje, odvjetnica Stephanie Kapronczay istaknula je kao glavne probleme u Mađarskoj to što se slučaju trudnica ne primjenjuju zakonski propisi o informiranom pristanku, te da primaljstvo nije priznato kao struka. Mađarski bioetičar Imre Szebik ustvrdio je da je u Mađarskoj u tijeku rat vezano za prava žena u trudnoći i porodu. Temeljni motivi uključuju financijske koristi i osiguravanje stručne dominacije opstetričara. Naime, velik dio opstetričarskih prihoda dolazi od “neformalnih” plaćanja od strane trudnica i rodilja pomoću kojih oni dopunjuju redovnu plaću, koja i nije velika. Također, porod kod kuće je zapravo implicitna kritika bolničke prakse, te dovodi u pitanje dominaciju i hegemoniju liječnika i bolnica.
Elizabeth Prochaska je istakla kako je presuda u slučaju Ternovszky presedan koji ima pravnu snagu iznad zakona u svim europskim državama. Prema tome, one bi je morale ispoštovati ili platiti određenu novčanu kaznu. Teoretski, dakle, država može ignorirati odluke ECHR dok u proračunu ima osigurano dovoljno sredstava za plaćanje penala. S tim u vezi, naglasila je da je u ovom trenutku presudno iskoristiti postojanje presedana i iskoristiti ga u domaćem pravosudnom sustavu.
Karen Guilliland, primalja s Novog Zelanda, govorila je o tamošnjoj organizaciji rodiljne skrbi. Iako je načelno taj sustav primjer najbolje prakse, gdje žena može slobodno birati između nekoliko različitih opcija, ona je napomenula da imaju poteškoća s održavanjem takvog stanja. Istaknula je važnost potrošačke moći i potrebu za jakim muškim sudjelovanjem u osiguravanju da trudnice i primalje i dalje imaju prava
Panel 2: Pitanje sigurnosti, rizika, prednosti i nedostataka: evaluacija različitih opcija u području trudnoće i poroda
Peter Brocklehurst, voditelj studije o sigurnosti porođaja s obzirom na to gdje se on odvija (“Birthplace Study”), otvorio je panel predstavljajući rezultate svog istraživanja. Studijom su prikupljani podaci o skrbi u porodu, te ishod poroda za majku i dijete za preko 64.000 niskorizičnih trudnica u Engleskoj, uključujući gotovo 17.000 planiranih niskorizičnih poroda kod kuće, 28.000 planiranih niskorizičnih poroda u primaljskim centrima, te gotovo 20.000 planiranih niskorizičnih poroda u opstetričkim jedinicama (rodilištima). Zaključci studije su da je porod generalno siguran događaj u životu žene, bez obzira gdje se on odvijao, te da postoje određene prednosti za majku ukoliko se on ne odvija u bolnici, bez da su istovremeno nađene opasnosti za dijete. U studiji su posebno izdvojene prvorotke, kod kojih su ishodi nešto drugačiji, te se planira još jedna studija koja bi pojasnila to odstupanje.
Jennie Joseph, engleska primalja koje trenutno radi u SAD-u, ustvrdila je da su žene obespravljene u američkom sustavu rodiljne skrbi. Ona je predstavila svoju praksu unutar koje pruža primaljsku skrb svakoj ženi koja je treba, bez obzira na njezinu platnu moć, te izvjestila da bilježi izuzetno dobre rezultate u porođajnim ishodima žena koje imaju lošije izglede i smatraju se visokorizičnima samo zbog siromaštva ili rase. Po njenim riječima, kapitalizam, seksizam, rasizam i klasizam u SAD-u su doveli do povećanja maternalnog mortaliteta, koji se ne iskazuje u službenim statistikama te predstavlja veliki problem u kontekstu ljudskih prava žena u porodu.
Panel 3: Prava djeteta: interesi nerođenog djeteta i ovlaštenje za zaštitu tih interesa
Panel se bavio pravima djeteta, tj. pravom majke da donosi odluke koje se tiču nerođenog djeteta. Farah Diaz-Tello je citirala nekoliko slučajeva gdje su majke odbijale podvrgnuti se carskom rezu, te došle u situaciju u kojoj je bolnica tražila od suda oduzmanje poslovne sposobnosti, te izdavanje naloga za prisilni carski rez. Također, nakon poroda, bilo je slučajeva u kojima je sud oduzeo skrbništvo majci, te bebu uključio u sustav socijalne skrbi. Postavlja se pitanje: ima li država pravo na takvu intervenciju, u bilo kojim okolnostima? Mišljenje prisutne odvjetnice je bilo da ni u kojem slučaju nema, da majka ima apsolutno pravo donositi odluke o svojem trudnom tijelu i da je to njena osobna autonomija u koju nitko nema pravo zadirati.
Michel Odent ponudio je filozofski pogled na problematiku govoreći o najvažnijem znanstvenom otkriću ovog stoljeća: činjenici da novorođeno dijete treba svoju majku. Ta jednostavna i elementarna potreba djeteta stoljećima je iz kultoroloških razloga negirana i uskraćivana, iz potrebe društva da zatomi agresivni majčinski instinkt. Međutim, u najnovije doba otkriveno je da novorođenče treba ostati uz majku iz više razloga – zbog uspostave dojenja (reafirmirana je vrijednost kolostruma), zbog bakterija koje majka treba prenjeti na dijete, te zbog hormonskih reakcija u tijelu majke i bebe.
Ana Verwaal projicirala je film koji je imao za cilj potaknuti sve prisutne na razmišljanje o tome kako smo došli na svijet i bismo li bili drugačije osobe da je taj porođajni proces bio drugačiji.
Panel 4: Suradnja, konkurencija, novac i monopol: pravni status liječnika, primalja i bolnica u trudnoći i porodu
Prezentacije su se fokusirale na problem dominacije doktora i bolnice, te nedostatak (odnosno nepostojanje) suradnje tradicionalnog sustava s primaljama i doulama. Debra Pascali-Bonaro je predstavila doule kao profesiju i govorila o prednostima koje nosi prisustvo ženske laičke potpore na porodu. Pozvala je na suradnju liječnike i primalje, izrazivši nadu da će doule postati prihvaćene kao punopravni sudionici u sustavu zdravstvene skrbi.
Posebno je bila upečatljiva prezentacija Becky Reed, engleske primalje koja je odlučila pokrenuti primaljski centar u Southworku (Albany Midwifery Project), dijelu Londona gdje žive imigranti i niži sloj društva. Centar je imao ugovor s NHS-om i imali su izvrsne rezultate – 45% poroda je bilo kod kuće, a perinatalni mortalitet je bio dvostruko manji nego u lokalnoj bolnici. Praksa je postojala 12 godina, kad su ih proglasili prerizičnima, zatvorili ih a protiv nje pokrenuli istragu koja je još uvijek u tijeku.
Najbolji komentar tog slučaja je izjava panelistice Jo Murphy-Lawless koja je zapravo postavila pitanje: “Tko su ljudi / grupa koji imaju korist od našeg trenutnog sustava porodiljni skrbi?” , te naglasila da je zdravstveni sustav prerastao u zdravstvenu industriju zdravstvene zaštite. Ona smatra da je potrebna promjena, ali da ona može doći samo iz društva, odnosno ako se uspostave potrebne veze između trendova u zdravstvu i biološke potrebe za majčinstvom.S tim u vezi, fokus ne smije biti na pojedinačnim porođajnim iskustvima rođenja, nego na kolektivnom pristupu koji stvara vrijednosti koje prenose na sljedeću generaciju.
Zaključak
Konferencija je bila izuzetno kvalitetno organizirana i pružila je mnogo prilika za susrete na marginama i uspostavljanje novih kontakata. Iako je program izlaganja bio izuzetno ambiciozno zamišljen, bilo je dovoljno vremena za komunikaciju između sudionika i panelista. Stoga se željno očekuje uspostava platforme na kojem će se moći nastaviti započeta diskusija i osmišljavanje konkretnih akcija za afirmaciju nove paradigme u području ljudskih prava u trudnoći i porodu.
Dvije članice Hrvatske udruge primalja predstavljale su hrvatske primalje na sastanku Europskog udruženja primalja (EMA) u Ljubljani.
